Bloggfęrslur mįnašarins, jślķ 2016
Žegar ég var systir mķn
19.7.2016 | 16:11
Fyrir 11-14 įrum sķšan įtti ég tķma hjį žįverandi heimilislękni mķnum ķ Reykjavķk. Ég og fjölskyldan höfšum lengi veriš hjį žessum lękni og žekkti ég hann af góšu einu. Ķ žetta skipti brį žó svo viš aš hann var mjög žurr į manninn, meš leišinlegan svip į andlitinu og virtist hafa lķtinn įhuga į žvķ sem ég var aš segja, virtist helst vilja losna viš mig sem fyrst. Ég skildi ekkert ķ žvķ hvašan į mig stóš vešriš og fannst žetta mjög óžęgilegt.
Undir lok samtalsins spyr hann mig hvort ég sé "komin į örorkubętur, nśna?" Ég varš undrandi į spurningunni og svaraši žvķ neitandi og sagši honum hvar ég vęri aš kenna. Mašurinn gjörbreyttist, žaš lifnaši alveg yfir honum, kom bros į andlitiš og hann byrjaši aš spjalla. Varš mašurinn sem ég žekkti.
Ég var alveg jafngįttuš į žessum umskiptum og ég var į fyrri hegšun og skildi hreint ekkert ķ žessu. Žar til ég įttaši mig į hvaš hafši gerst: Hann hafši ruglaš mér saman viš litlu systur mķna.
Viš systur erum mjög lķkar og oft ruglaš saman. Mig minnir aš žaš hafi veriš eitthvaš um žetta leyti sem viš vorum spuršar aš žvķ tvisvar sama daginn hvort viš vęrum tvķburar. Litla systir mķn hefur nś barist viš kvķšatengt žunglyndi ķ rśm tuttugu įr. Į žessum tķmapunkti var barįttan aš spanna įratuginn og aš verša ljóst aš sjśkdómurinn hefši nįš įkvešinni yfirhönd, aš žvķ leyti ž.e.a.s. aš lķf hennar yrši lķklega ekki eins og vęntingar stóšu til. Žaš eitt og sér er nógu erfitt. Aš žurfa aš takast į viš svona višhorf aušveldar lķfsbarįttuna svo sannarlega ekki.
Ég er ekki aš halda žvķ fram aš žetta hafi veriš vondur mašur, svo sannarlega ekki. Hann var bara barn sķns tķma. Ég hef lķka unniš į gešdeild og veit aš gešveilir geta veriš erfišir en žaš getum viš hiš svokallaša venjulega fólk veriš lķka. Öll erum viš fólk hvort sem viš erum gešveil, heil eša brotin.
Ég vil aš lokum taka žaš fram aš ég hef alltaf fengiš góša žjónustu hjį heilbrigšiskerfinu. Fyrir utan žessar fimm mķnśtur žegar ég var systir mķn.
Ég er ekki aš halda žvķ fram aš žetta hafi veriš vondur mašur, svo sannarlega ekki. Hann var bara barn sķns tķma. Ég hef lķka unniš į gešdeild og veit aš gešveilir geta veriš erfišir en žaš getum viš hiš svokallaša venjulega fólk veriš lķka. Öll erum viš fólk hvort sem viš erum gešveil, heil eša brotin.
Ég vil aš lokum taka žaš fram aš ég hef alltaf fengiš góša žjónustu hjį heilbrigšiskerfinu. Fyrir utan žessar fimm mķnśtur žegar ég var systir mķn.
Bloggar | Slóš | Facebook | Athugasemdir (0)